Iz tiska

Prije nekih mjesec dana, Grlićev ''Ustav Republike Hrvatske'' je u Kanadi na ''Montreal World Film Festival'' osvojio Grand Prix nagradu za najbolji film, no i o tome smo tek sporadično čuli pokoju riječ. Zašto je tome tako? Kontroverzan scenarij? Srpski glumac koji glumi proustašu i k tome homoseksualca transvestita? Možda i jedno i drugo, možda i puno više, al' prije donošenja nekih zaključaka, riječ-dvije o samom filmu. 

Ustav Republike Hrvatske pod hitno treba mijenjati. Naime, u njega treba unijeti cijeli scenarij filma "Ustav Republike Hrvatske". I to u Preambulu.

Zgodba o treh ljudeh, ki prebivajo v isti stavbi, vendar živijo zelo različna življenja. Razlikujejo se po družbenem statusu, seksualnih navadah, nacionalnosti in veri. Njihove življenjske poti se verjetno ne bi nikoli prekrižale, če jih k temu ne bi prislil nesrečni dogodek in posledično medsebojna pomoč.

Samo ću cirat prijatelja Slavena, ka prvo, da odavno nije gleda OVAKO dobar domaći film, i da odavno nije u iston filmu par puti skoro oplaka i nasmija se ... Potpuno se slažen sa njegovon opservacijon.

Prije dva dana, 4. listopada, održana je hrvatska pretpremijera jednog od najiščekivanijih domaćih filmova, Ustava Republike Hrvatske. Pretpremijeru je pogledalo preko tisuću ljudi, a film je još prije pretpremijere pobudio veliki interes i pozornost javnosti jer se bavi, na žalost, aktualnom temom tolerancije i netrpeljivosti.

Zanimljivo je uoči premijere Ante Tomić odgovorio na pitanje Renata Baretića o tome zašto je scenarij ukoričen u formi knjige...

- Ja volim jednu priču prodati više puta. Najprije kao knjigu, zatim u kazalište, pa na filmu i na kraju prodam scenarij. To vam je kao kad braća Žužul dva puta farbaju tunel. Tako mi iz Imotskoga to radimo.

Potpisivanje sporazuma s distributerskom i producentskom kompanijom u vezi s datumom objave recenzije u Americi je nešto na što su kritičari naviknuti kad je u pitanju neki veći, očekivaniji film koji se vrti samo za njihove oči nekoliko tjedana prije službenog starta kinodistribucije. U Hrvatskoj se to ne događa često.

Kad god bi Rajko Grlić najavio kako mu je ovo zadnji film u karijeri, jer umorio se, već je zašao u neke ozbiljne godine u kojima njegovi vršnjaci odlaze iz dana u dan, ne da mu se više navlačiti s producentom, koproducentima, financijama i tako dalje, snimio bi sve bolji film.