Komisija ministarstva kulture neće otkupiti nove knjige priznatih domaćih autora među kojima su, recimo, Predrag Lucić, Boris Dežulović i Ante Tomića, što znači da njihovi naslovi neće biti uvršteni u hrvatske knjižnice. Zbog te je odluke izdavačka kuća Adamić, inače iz Rijeke, uputila žalbu Ministarstvu, tvrdeći da se radi o ideološkoj odluci.
Priznan srbski igralec pravi, da je ena največjih dragocenosti njegovega poklica, da se srečuje z izjemno literaturo, ki jo mora dobro premisliti. Dognanja ga vedno znova bogatijo in spreminjajo. Poznamo ga iz številnih filmov.
Intervju s redateljem Rajko Grlić autorom, zajedno s piscem i kolumnist Ante Tomić, filma "Ustav Republike Hrvatske". Film koji neki pogrešno doživljavaju kao komediju, centrira radnju oko pro-ustaški orjentiranog profesora Vjekoslava Kralja iz centra Zagreba, koji biva pretučen u svojoj ulici, nakon što ga adolscentni delikventi vide odjevenog kao ženu.
Patriota je, uobičajeno shvaćeno, domoljub, naprosto onaj ko voli domovinu, ko je privržen svojoj zajednici. Kada, međutim, čujemo da neko koristi izraze poput "pravi patriota", "istinski Hrvat" ili "jedini pravi Srbi", tu se obično radi o spomenutim ubeđivačkim definicijama.
Prije deset dana, na samom otvaranju Zagreb film festivala, Ivanu Maloči uručena je nagrada "Albert Kapović", nazvana po osnivaču Hrvatskog audiovizualnog centra koji je iznenadno umro nakon što je ta institucija tek profunkcionirala.
Ako jednog dana neki arheolog pokuša ustanoviti kako se živjelo na ovim prostorima, jedni izvor stvarnosti koji će ostati u nekoj kapsuli je film, neki trag vremena, kazao je proslavljeni reditelj Rajko Grlić koji je gostovao u Impulsu.
Makedonski glazbenik i liječnik bez dana staža u struci otkriva kako je u svom studiju na Manhattanu skladao glazbu za film 'Ustav RH' koju je izveo i na koncertu u Washingtonu.
Da se tamo prikazuje saznala sam na promociji knjige Teofila Pančića "Pilule protiv zaborava" zbornik kolumni/'inmemorijama' posvećen ljudima koje je on izabrao kao presudno značajne i njemu, i nama i vremenu u kome su stvarali, ljudima institucijama (knjigu kolumni mahom iz "Vremena", promocija knjige poštovanja i odabranosti. Nikada nisam mislila da ću kao kolega i savremenik Dragana Nikolića gledati film u bioskopu koji nosi njegovo ime.
Po hajpu koji kruži od kako smo saznali za postojanje ovog filma, čini se da u skorije vreme nije bilo naslova koji je podigao toliku prašinu. Možda imam pogrešnu predstavu, ali deluje mi čak da se u Srbiji mnogo više govorilo o Ustavu, nego u matičnoj zemlji, iako i je i tamo odlično prošao u prvim danima prikazivanja.
Nije mi se slučajno nekoliko puta desilo da ovaj film, u želji da povedem razgovor o njemu, oslovim "Ustav republike Srbije". Svaki od tih puta podigao sam ruku, pošavši da se lupim po čelu, kako inače radim kada napravim lapsus, ali sam iz nekog razloga zastao.